Ovo je priča o vikend putovanju,tačnije produženom vikendu jedne maalo nervozne mame. Nisam ni znala koliko mi je potreban predah,dok nisam otputovala. Nikada nisam putovala bez dece. Od ćerke sam se odvojila samo kada sam išla da se porodim sa drugom bebom,a drugoj bebi je ovo bilo prvo odvajanje od mame,izdržali smo. Kada sam kretala samo što se nisam rasplakala,ali sam se suzdržala da ne bih rasplakala ćerku. Za malo i da se vratimo jer smo išli Vršačkim autobusom,koji je stigao pokvaren pa smo na stanici proveli 3 sata u čekanju (brže bi smo iz Beograda krenuli). Iako smo izgubili celu subotu u putovanju,dobro je što smo ipak otišli. Umorni od puta,večerali smo i krenuli u šetnju,da se posle stanice i autobusa malo nadišemo. Vetar nas je išibao, ali to je planina. Neverovatna razlika,Pančevo-Zlatibor,dišem uživam,dok mi ne naleti neki pušač. Što su skuplje cigarete,to je više pušača,skoro da ne može da im se pobegne. To mi je naročito smetalo jer je u apartmanu ...